Priča u kutiji – kućica osjećaja

Lektirno djelo ili vlastitu priču, učenici mogu prikazati i u kutijici. Tzv. diorame izuzetno su zanimljive i poticajne te se mogu koristiti na više načina.

Priče u kutijici mogu prikazivati jednu scenu iz priče ili cjelovitu priču. Također, kućice se mogu sastojati i od nekoliko katova gdje svaki kat sadrži jednu scenu. Takve su kućice vrlo korisne i na satima Prirode i društva, kada učimo o svijetu oko nas, staništima životinja i sl. Na primjer, učenici izrađuju kućicu u obliku drveta. Prvi kat prikazuje životinje koje žive u krošnji drveta, drugi kat prikazuje životinje koje žive u/na deblu, a treći kat prikazuje životinje koje žive u zemlji.

Na sličan način možemo stvoriti kućicu za osjećaje.

Kucica 1

U kutiji izrađujemo nekoliko katova gdje će svaki kat ili soba predstavljati određenu emociju ili stanje (npr. soba uzbuđenja i avanture, zadovoljstva, znatiželje, straha, ljutnje, usamljenosti i sl.). Učenicima kažemo da na putu kući pronađu jedan kamenčić koji im se posebno sviđa. Svakoga dana učenici svoj kamenčić stavljaju u jednu od ponuđenih soba u kućici, a s obzirom na to kako se taj dan osjećaju.

Predlažemo da se učenici ne potpisuju na kamenčiće, odnosno, da ne otkrivaju koji je kamenčić njihov. Na taj način stvorit ćemo atmosferu povjerenja i anonimnosti. Na kraju dana učenicima možemo ponuditi da premjeste svoj kamenčić u drugu sobu, ako se njihovo raspoloženje promijenilo.
Ovakve kućice možemo koristiti i za ocjenu lektirnog djela gdje svaka soba predstavlja određeni stav prema pročitanome djelu ili nam kamenčići mogu poslužiti za likove. Kako se osjeća određeni lik u nekoj situaciji? Kako se u isto vrijeme osjećaju drugi likovi?

p.s. Zahvaljujemo Katarini Golubić na kreativnoj kućici osjećaja na fotografijama!

Leave a Reply